Znakovi pored puta

Misli i citati velikog pjesnika.

Knjiga “Znakovi pored puta” Ive Andrića, neka je vrsta dnevnika. Zapisano nije hronološki poredano, može se čitati od početka, s kraja ili se zadržavati na onome što se učini zanimljivo.

Jedna od knjiga koja se uvijek može čitati.

Misli i citati velikog srpskog pjesnika.

Mnogi ljudi imaju potrebu da tu i tamo nešto zapišu. Crtice iz života, zanimljive, značajne događaje i doživljaje. Neki cijeli život pišu dnevnike u kojima iskreno pišu o svemu, a neki, sa dozom tajnovitosti, čuvajući od tuđih očiju bilježe svoje tajne, osjećanja i strahove.

Baš kao što i dnevnik puno govori o autoru, tako i “Znakovi pored puta” pomažu da se upozna Ivo Andrić kao čovjek. O čemu je sve razmišljao, šta ga je mučilo, u čemu je sve tražio smisao, s kakvim se strahovima borio. Često je pisao o nesanici, razmišljanjima o ljudima, pojavama, prirodi, svemu i svačemu.

Ispod nekih zapisa ima datum i mjesto gdje je pisano ali uglavnom nema nikakve vremenske ili geografske odrednice, što za ovakav format knjige nije ni posebno važno. Često su u pitanju filozofske misli koje su nastale kao rezultat dugog razmišljanja čovjeka koji je (čini se) imao malo duševnog mira u toku života.

Dijelovi iz knjige:

(…) Jedanput učinjena nepravda ne da se ni popraviti ni zbrisati. Pokušaji da se ona ispravi ili otkloni, samo rađaju nove nepravde. Nepravda se kao sve na svijetu množi i širi ali ne gine i ne nestaje kao sve ostalo što se rađa. I da nema opraštanja i zaborava, nepravda bi prekrila svijet i stvorila od njega stvarni pakao. (…)

(…) Takav je život da čovjek često mora da se stidi onoga što je najljepše u njemu i da upravo to skriva od svijeta, pa i od onih koji su mu najbliži (…)

(…) Ima žena koje su neugledne i opore na oči, kao seoski hljeb, ali kriju u sebi veliku i zdravu slast za onoga ko se ne da zbuniti spoljašnošću, nego gleda i osjeća dublje i stvarnije. (…)

(…) Čini mi se kad bi ljudi znali koliko je za mene napor bio živjeti, oprostili bi mi lakše sve zlo što sam počinio i sve dobro što sam propustio da učinim, i još bi im ostalo malo osjećanja da me požale. (…)